Fizika · Dvadeset sedmi deo Edison nije izmislio sijalicu Sijalica je postojala pre njega. Ono što nije postojalo bilo je sve ostalo. Uveče, u mračnoj kuhinji, uključi tostеr i gledaj u proreze. Žice unutra prvo su sive. Onda postanu tamnocrvene, jedva vidljive. Pa jarkocrvene. Pa narandžaste. Nigde nema plamena. Ništa ne gori i ništa se ne dimi. Žica svetli samo zato što je vrela. Stani i pitaj: Da bi neka stvar zasvetlela, da li mora da gori? Sve svetli, samo treba dovoljno zagrejati Ne mora. Svaka stvar na svetu počne da svetli ako je dovoljno zagreješ, bez obzira od čega je. Kovač to zna vekovima. Kad zabode šipku u žar, ona prvo postane tamnocrvena, pa crvena, pa narandžasta, pa žuta. Po boji zna koliko je vrela i kada je spremna za udarac čekićem. Nikad ne mora da je meri. Skala je uvek ista. Tamnocrveno je najhladnije od svih vrelih boja. Belo je najvrelije. Ako bi mogao da grejaš i dalje, prešlo bi u plavičasto. Nit u staroj sijal...
Sport · Treći deo Šaka nije tvrđa od daske Trojica fizičara, kamera koja snima vrlo brzo, i jedan centimetar koji odlučuje sve. U sali je tišina. Dvoje ljudi drži drvenu dasku, svako sa svoje strane. Karatista stane ispred daske. Podigne ruku i spusti je. Daska pukne na dva dela i oba dela padnu na pod. Ljudi koji to gledaju obično pomisle jedno: ta šaka mora da je tvrda kao kamen. Nije tako. Trojica koji su to izmerili Pre mnogo godina troje ljudi je odlučilo da to proveri kako treba. Radili su na velikoj školi u Americi. Jedan je bio profesor fizike, jedan student, a treći je bio i fizičar i majstor karatea. Zvao se Ronald Meknejr i kasnije je postao astronaut. Snimali su udarce kamerom koja pravi mnogo sličica u sekundi. Onda su daske stavljali u mašinu koja pritiska, da vide koliko daska može da izdrži. Stani i pitaj Koliko misliš...