Svemir · Dvadeset osmi deo
Venera je skoro ista kao Zemlja. I najgore mesto u Sunčevom sistemu.
O planeti koja je zadržala previše vazduha
Sećaš se Marsa? Planeta koja je izgubila štit, pa vazduh, pa vodu — i ostala hladna i prazna.
Venera je njena potpuna suprotnost.
Ona ništa nije izgubila. Naprotiv — sve je zadržala. I baš zato je danas mesto na kojem ne bi izdržao ni minut.
Na papiru, ona je naša bliznakinja
Venera je skoro iste veličine kao Zemlja. Malo manja, ali razlika je tako mala da bi je jedva primetio.
Napravljena je od istog materijala — kamena i metala. Ima gvožđe u sredini, baš kao mi.
Sunce joj je bliže nego nama, ali ne mnogo. Nastala je u isto vreme kad i mi, od iste prašine, u istom delu Sunčevog sistema.
Astronomi su je zato dugo zvali Zemljina sestra. Nekada su ljudi zamišljali da je ispod njenih belih oblaka topla džungla puna biljaka.
Onda smo poslali letelice da provere.
Šta je zaista dole
Na površini Venere je četiristo šezdeset stepeni.
To je vrelije od najjače rerne u kuhinji, i to skoro dvostruko. Toliko vrelo da bi se olovo tamo otopilo i teklo kao voda.
A vazduh je toliko gust da bi te pritiskao kao da si na dnu mora, devetsto metara duboko. Ne bi mogao ni da se pomeriš.
Oblaci koji je čine tako lepom sa Zemlje nisu od vodene pare. Napravljeni su od kiseline.
Nekoliko letelica je uspelo da sleti tamo. Najduže se održala jedna koja je radila nešto više od dva sata.
Uspela je da pošalje nekoliko fotografija narandžastog kamenja pod narandžastim nebom, a onda je vrelina i pritisak pokvarili.
Zato što ima ćebe
Merkur nema skoro nikakav vazduh. Sunce ga danju ispeče, a noću sva toplota odmah odleti u svemir i tamo je ledeno.
Venera ima vazduha ogromno mnogo. I taj vazduh radi ono što radi ćebe.
Sunčeva svetlost prođe kroz oblake i zagreje kamenje na površini. Kamenje se greje i onda pokušava da tu toplotu vrati nazad u svemir.
Ali ne može. Gusti vazduh je zadrži i vrati dole.
Pa opet. I opet. Milionima godina.
Toplota ulazi, a ne izlazi. Zato je Venera vrelija od Merkura, iako je dalje od Sunca.
Treba ti sunčan dan, dve iste tegle i malo prozirne folije.
Obe tegle stavi na isto sunčano mesto. Jednu ostavi otvorenu, a drugoj vrh čvrsto zategni folijom.
Sačekajte pola sata, pa opipajte vazduh u obe. Ako imaš toplomer, izmeri.
U zatvorenoj tegli je znatno toplije. Sunce je grejalo obe isto — samo što jedna toplotu nije mogla da pusti napolje. Tako radi i Venerin vazduh, samo što je njena folija debela stotinama kilometara.
Nije oduvek bila takva
Ovo je onaj deo koji zaista iznenađuje.
Mnogi naučnici misle da je Venera nekada davno imala okean. Pravu tečnu vodu, možda milijardama godina.
Onda je Sunce, kako je starilo, počelo malo jače da greje. Voda je počela da isparava.
A vodena para u vazduhu greje isto kao ćebe. Pa je postalo još toplije. Pa je isparilo još vode. Pa je opet postalo toplije.
Jednom kad je to krenulo, nije bilo načina da se zaustavi. Kao grudva snega koja se kotrlja niz brdo i sve je veća.
Na kraju je sav okean otišao u vazduh, a odatle se, kroz milione godina, izgubio u svemir.
Ostala je vrela, suva planeta sa vazduhom koji je ne pušta da se ohladi.
Zemlja stoji tačno između
Tri planete, nastale u isto vreme, jedna do druge.
Mars je bio premali da zadrži svoje. Venera je zadržala previše. A Zemlja je, sasvim slučajno, ispala taman.
Dovoljno velika da drži vazduh. Dovoljno daleko od Sunca da voda ostane tečna. Sa štitom koji je i dalje uključen.
Zbog toga se Zemlja često upoređuje sa kašom iz priče o tri medveda: jedna je bila prevruća, druga prehladna, a treća taman.
Kod nas je i ono ćebe od vazduha — samo tanko. Da ga uopšte nema, Zemlja bi bila zaleđena i na njoj ne bi moglo da živi skoro ništa.
Znači, ćebe nije neprijatelj. Pitanje je samo koliko je debelo.
Najsjajnija tačka na nebu
Uprkos svemu, Venera je najlepša stvar koju možeš videti golim okom.
Njeni beli oblaci odbijaju sunčevu svetlost tako dobro da je ona najsjajniji objekat na nebu posle Sunca i Meseca.
Vidi se ili uveče odmah po zalasku, ili ujutru pre svanuća — nisko iznad horizonta, kao velika mirna tačka koja ne treperi.
Zbog toga su je stari narodi zvali Zvezda Danica i Večernjača, misleći da su to dve različite zvezde. Trebalo je vremena da se shvati da je u pitanju ista stvar.
Kad je sledeći put ugledaš, a teško je promašiti, seti se da gledaš u planetu koja je nekad možda imala more.
Isto more koje mi i dalje imamo.
1. Zašto je isto ćebe kod nas korisno, a na Veneri katastrofa?
2. Da moraš da pošalješ robota na Veneru, šta bi bilo najteže rešiti?
3. Mars, Venera i Zemlja su krenule slično, a završile potpuno različito. Znaš li nešto drugo što tako počne isto, a ispadne različito?
Comments
Post a Comment