Skip to main content

Uran leži na boku. Niko ne zna ko ga je oborio.

Svemir · Dvadeset treći deo

Uran leži na boku. Niko ne zna ko ga je oborio.

O dve poslednje planete, koje smo posetili samo jednom


Sve planete se vrte kao zvrk — uspravno, ili bar približno uspravno. Zemlja je malo nakrivljena, sećaš se, i baš zbog toga imamo godišnja doba.

A onda dolazi Uran.

Uran ne stoji uspravno. Uran leži.

Nagnut je toliko da mu je osa skoro vodoravna. Ne vrti se kao zvrk — kotrlja se oko Sunca kao lopta koja se otkotrljala niz ulicu.

Kako izgleda dan na planeti koja leži

Čudno. Vrlo čudno.

Pošto leži na boku, jedan njegov pol je dugo okrenut pravo ka Suncu, a drugi je sve to vreme u potpunom mraku.

A Uranova godina traje osamdeset četiri naše godine.

To znači da na jednom njegovom polu Sunce ne zađe punih dvadeset i jednu godinu. A onda, na istom mestu, nastupi noć koja traje sledeći dvadeset jedan.

Da si rođen tamo, prvi zalazak sunca dočekao bi negde u dvadesetim godinama.

Stani i pitaj Šta bi moglo da obori celu jednu planetu na bok? Setiš li se nečega sličnog iz priče o tome kako je nastao Mesec?

Verovatno ga je nešto udarilo

Najbolje objašnjenje koje danas imamo jeste da je u Uran, dok je bio mlad, udarilo nešto vrlo veliko. Možda planeta veličine Zemlje, možda i više njih u nizu.

Udarac ga je prevrnuo i ostavio da tako leži.

Ali ovo nije dokazano. To je ono što nam se za sada najbolje uklapa, i naučnici i dalje traže način da to provere.

Ima i jedan trag koji podržava tu priču: Uranovi meseci i njegovi tanki prstenovi kruže oko njega u istom tom nakrivljenom položaju. Znači, šta god da se desilo, desilo se rano — pre nego što su meseci nastali.

Neptun je pronađen olovkom

Neptun je jedina planeta koju niko nije prvi ugledao kroz teleskop.

Pronađen je računanjem.

Evo kako. Pošto je Uran otkriven, astronomi su ga pratili godinama i beležili gde bi tačno trebalo da bude svake noći. I stalno su nailazili na istu nezgodu: Uran nikad nije bio tačno tamo gde su računali.

Malo je kasnio, pa malo žurio. Nešto ga je vuklo.

Onda je jedan matematičar uradio nešto hrabro. Pretpostavio je da iza Urana postoji još jedna planeta, koju niko nikad nije video. Onda je izračunao koliko bi ta planeta morala biti teška i gde bi tačno morala stajati da bi Uran kasnio baš toliko.

Poslao je rezultat astronomima. Oni su te noći uperili teleskop tačno na to mesto.

Neptun je bio tamo.

Planeta pronađena tako što je neko primetio da nešto fali — pa izračunao gde bi to nešto moralo biti.

Stani i pitaj Da li si ikad primetio da nešto fali, a da tu stvar nisi ni video? Samo po tome kako se ostalo ponaša?

Najjači vetrovi u Sunčevom sistemu

Neptun je taman, duboko plav i vrlo hladan — oko dvesta stepeni ispod nule.

A na njemu duvaju najbrži vetrovi na svetu. Ne na Zemlji — u celom Sunčevom sistemu.

Preko hiljadu i po kilometara na sat. Brže od putničkog aviona, brže od zvuka, i to bez prestanka.

Ono što je čudno jeste odakle mu snaga za to. Sunce je odande toliko daleko da jedva greje. Kod nas vetrove pokreće sunčeva toplota — a tamo je te toplote skoro nema.

Neptun izgleda kao da grejanje ima negde iznutra. Zašto i kako, to još nije razjašnjeno.

Uradi u dvorištu

Uzmi loptu i položi je na travu. To je planeta.

Prvo je zavrti kao zvrk, oko uspravne ose. Tako se vrti Zemlja.

A sad je gurni napred da se kotrlja, i dok se kotrlja, obiđi je u krug hodajući oko nje.

Primeti kako joj se stalno menja koja strana gleda ka tebi — čas jedan „pol", čas bok. Tako Uran obilazi Sunce. Zato mu pola planete godinama stoji na svetlu, a druga polovina u mraku.

Bili smo tamo samo jednom

Kod Marsa smo slali robote više puta. Oko Jupitera i Saturna letelice su kružile godinama.

A pored Urana i Neptuna prošla je samo jedna jedina letelica. I to bez zaustavljanja — proletela je pored njih, slikala u prolazu i nastavila dalje.

Bilo je to osamdesetih godina prošlog veka.

Skoro sve što danas znamo o te dve planete potiče od tih nekoliko sati snimanja. Ostalo je ono što se teleskopima nazire iz daljine.

Zato su ove dve planete najmanje poznate od svih. Ne zato što nisu zanimljive, nego zato što su daleko, a mi smo bili u prolazu.

O novom putovanju se već razmišlja. Ko god sledeći ode tamo, za nekoliko meseci će saznati više nego mi za ceo prošli vek.


Za razgovor posle čitanja

1. Kako bi ti proveo dvadeset jednu godinu dana bez ijedne noći?

2. Zašto je pronaći planetu računanjem teže nego pronaći je teleskopom?

3. Da biraš gde da pošalješ sledeću letelicu, gde bi je poslao i zašto?

Comments

Popular posts from this blog

Mesec pada na nas. Već četiri milijarde godina.

Svemir · Drugi deo Mesec pada na nas. Već četiri milijarde godina. O tome zašto ništa u svemiru zapravo ne stoji Uzmi lopticu i baci je preko dvorišta. Pala je. Baci je jače. Pašće dalje — ali opet će pasti. Baci je najjače što možeš, uz zalet i viku: preleteće pola dvorišta, možda i komšijsku ogradu. I pašće. Sve što baciš, padne. To znaš otkad si prvi put bacio kašiku sa stolice za hranjenje. Stani i pitaj Šta bi se desilo da lopticu baciš neverovatno jako? Toliko jako da preleti ceo grad? Pa celu državu? Top na vrhu planine Pre više od trista godina, jedan čovek po imenu Isak Njutn seo je i zamislio nešto blesavo. Zamislio je ogromnu planinu, toliko visoku da joj vrh viri iznad oblaka. A na vrhu planine — top. Ako top opali slabo, đule padne odmah ispod planine. Ako opali jače, đule preleti šumu i padne dalje. Ako opali još jače, preleti reku, pa grad, pa more. A onda je Njutn dodao ono što svi znaju, ali niko pre njega nije uklopio u ovu sliku. ...

Slušamo već šezdeset godina. Za sada je tiho.

Svemir · Osamnaesti deo Slušamo već šezdeset godina. Za sada je tiho. O tome gde tražimo druge — i zašto niko ne zna šta tišina znači Negde na svetu, upravo sada, ogromna bela antena okrenuta je ka nebu. Ne emituje ništa. Samo sluša. Takve antene slušaju od 1960. godine. Prvi put je jedan astronom uperio antenu u dve obližnje zvezde i čekao da čuje nešto što priroda ne bi mogla sama da napravi. Od tada su slušali hiljade zvezda, godinama, danonoćno. I sve to vreme — ništa. Zašto uopšte očekujemo da nekoga ima Zbog brojeva. U našoj galaksiji ima na stotine milijardi zvezda. Do pre trideset godina nismo znali ni da li ijedna od njih, osim naše, uopšte ima planete. Danas znamo. Ima ih skoro svaka. Pronašli smo već hiljade planeta kod drugih zvezda, a to su samo one koje smo stigli da primetimo. Kad se sve sabere, planeta u našoj galaksiji verovatno ima više nego zvezda. Milijarde i milijarde svetova. Na nekima ima vode, kamena i toplote — isto što je bi...

Zašto je nebo plavo, a na Mesecu crno

Svemir · Peti deo Zašto je nebo plavo, a na Mesecu crno O tome šta se dešava svetlosti dok putuje kroz vazduh Pogledaj bilo koju fotografiju astronauta na Mesecu. Sunce sija punom snagom. Vidi se svaki kamen, svaki trag čizme u prašini, skafander blešti kao da je pod reflektorom. A nebo iznad njih — potpuno crno. Nije noć. Usred dana je. Sunce je tamo gore i sija. A nebo je crno kao katran. Stani i pitaj Šta mi imamo ovde, a Mesec nema? Nešto što je kod nas svuda oko nas, ali ga uopšte ne vidiš. Vazduh. Ispostavilo se da naše nebo nije plavo zbog svemira. Plavo je zbog vazduha. Sunčeva svetlost nije bela Izgleda bela, ali nije. Ona je sve boje odjednom, izmešane u jedno. To i sam znaš, samo možda nisi tako razmišljao: kad posle kiše izađe sunce, na nebu se pojavi duga. Kapi vode razdvoje sunčevu svetlost na boje koje su celo vreme bile unutra — crvenu, narandžastu, žutu, zelenu, plavu, ljubičastu. Duga nije nešto što nastane. Duga je sunčeva svetlo...