Ujutru si div, po podne patuljak
Kreneš ujutru u školu i senka ti ide ispred tebe. Duga, tanka, prostire se preko pola ulice. Noge su joj kao motke. Da staneš pored nje, delovala bi kao neko mnogo veći od tebe.
Isti taj dan, oko ručka, izađeš u dvorište. Senka ti se skupila pod noge. Zdepasta je, kratka, jedva izlazi ispod patika.
Nešto se dogodilo između doručka i ručka. Ali nije se dogodilo tebi.
Senka nisi ti
Prva stvar koju treba ispraviti: senka nije neka tvoja tamna kopija koja se vuče za tobom. Senka je mesto do kog svetlost nije stigla.
Svetlost putuje pravo. Ne skreće oko tebe, ne obilazi te, ne savija se da bi ti prišla s leđa. Kad naiđe na tebe, ti je zaustaviš. Iza tebe ostaje komad tla koji je ostao bez svetlosti, i taj komad zoveš senkom.
Znači, oblik senke ti govori nešto o pravcu iz kog svetlost dolazi. Ne o tome kakav si ti.
Baterijska lampa i olovka
Uspravi olovku na sto, gumicom nadole, i uzmi baterijsku lampu.
Ako lampu držiš tačno iznad olovke, senka je samo tamna tačkica oko gumice. Skoro je nema. Zatim počni polako da spuštaš lampu ka ivici stola, tako da svetlost dolazi sve više sa strane. Senka se izdužuje. Kad lampa dođe skoro do visine stola, senka olovke se razvuče preko celog stola, kao da je olovka duga pola metra.
Olovka se nije promenila. Menjao si samo ugao pod kojim svetlost pada.
To je isto ono što se dešava tebi u dvorištu. Samo što ti ne pomeraš lampu.
Sunce putuje preko neba
Ujutru je Sunce nisko, tik iznad krovova i drveća. Njegova svetlost dolazi skoro postrance, gotovo vodoravno. Ti stojiš kao olovka pored koje je neko spustio lampu do same ivice stola. Zato ti se senka razliva daleko preko asfalta.
Kako sat prolazi, Sunce se penje sve više. Svetlost dolazi sve strmije, sve više odozgo. Senka ti se povlači ka nogama.
Popodne se dešava isto, samo unazad. Sunce se spušta ka drugoj strani neba, senka opet raste i sad se pruža na suprotnu stranu nego ujutru.
Podne na satu nije podne na nebu
Ovde upada zamka. Svi kažu da je Sunce najviše u podne, u dvanaest. To nije tačno.
Sunce je najviše na nebu onda kada ono zaista pređe preko sredine tvog neba, a to skoro nikad ne pada tačno na dvanaest sati. Leti, kod nas, taj trenutak dođe tek oko pola jedan. Zimi, kad se satovi pomere, oko dvadeset do dvanaest.
Satovi su ljudska stvar. Cela zemlja mora da koristi isto vreme da bi se ljudi dogovarali kad kreće voz i kad počinje čas, pa se sat ne poklapa savršeno sa Suncem ni na jednom mestu. Senka ne zna za dogovor. Ona sluša samo Sunce.
Senka koja nikad ne nestane
Možda si pomislio da bi u nekom trenutku, ako se Sunce popne dovoljno visoko, senka mogla potpuno da nestane. Da staneš, a ispod tebe ništa.
Kod nas se to ne dešava nikad. Ni jednog jedinog dana u godini Sunce ne dođe tačno iznad naših glava. Uvek je bar malo nakrivo, pa uvek ostane bar mali komad senke oko stopala.
Postoje mesta na svetu, u pojasu oko sredine Zemlje, gde se to dva puta godišnje ipak desi. Tamo, u tim danima, u tom kratkom trenutku, uspravan štap stoji na tlu bez senke.
A ako znaš koliki je štap i koliko je duga njegova senka, znaš i koliko je Sunce visoko na nebu, a da nisi podigao pogled.
Izaberi sunčan dan i ravan deo dvorišta. Ujutru stani na jedno mesto i obeleži ga kamenčićem tačno između stopala. Neka neko drugi kredom ili štapićem obeleži gde ti se završava vrh senke. Izmeri rastojanje od kamenčića do te oznake.
Vrati se posle ručka, stani tačno na isti kamenčić, okrenut na istu stranu. Obeleži vrh senke ponovo i izmeri.
Zapiši oba broja jedan ispod drugog. To su dve različite dužine tvoje senke od jedne iste visine.
Senka ti kaže gde je Sunce. Isti taj štap i ista ta merena senka, u rukama nekoga ko je bio uporan, jednom davno su rekli i nešto mnogo veće.
Kad bi u dvorištu našao samo senku nekog predmeta, bez predmeta, šta bi sve mogao da zaključiš iz nje?
Zašto misliš da su ljudi vekovima gradili satove koji rade na senku, a ne na nešto drugo?
Da li ti se ikad učinilo da si video svoju senku da radi nešto što ti nisi radio?
Comments
Post a Comment