Svemir · Dvadeset sedmi deo
Pluton se nije promenio. Promenilo se pravilo.
O planeti koju su skinuli sa spiska, a koja to nije ni primetila
Jednog dana 2006. godine, u jednoj sali u Pragu, ljudi su digli ruke i glasali.
Tog jutra Pluton je bio planeta. Do večeri više nije bio.
A Pluton nije osetio baš ništa.
Nastavio je da kruži oko Sunca istom putanjom, istom brzinom, kao i prethodnih četiri i po milijarde godina. Ni za milimetar se nije pomerio zbog toga što je neko digao ruku.
Pronašao ga je dečak sa farme
Godine 1930, mladić od dvadeset četiri godine radio je na opservatoriji posao koji niko drugi nije hteo.
Zvao se Klajd Tombo. Odrastao je na farmi i nije imao para za fakultet. Teleskop je napravio sam, od delova sa porodične farme.
Posao mu je bio ovakav: slikaj isti komad neba dve različite noći. Pa onda upoređuj te dve slike i traži da li se nešto pomerilo.
Na svakoj slici bilo je na stotine hiljada tačkica.
Gledao je mesecima. I jednog dana video: jedna jedina tačkica se malo pomerila.
Ime je dala jedanaestogodišnja devojčica iz Engleske. Deda ju je pitao kako bi nazvala novi svet na kraju Sunčevog sistema. Predložila je ime boga podzemnog sveta iz starih priča, jer je tamo daleko mračno i hladno.
Njen predlog je poslat astronomima, i oni su ga prihvatili.
Pa šta se onda desilo 2006?
Teleskopi su vremenom postali mnogo bolji. I počeli su tamo, iza Neptuna, da nalaze još stvari.
Prvo jednu. Pa još jednu. Pa desetine.
A onda su 2005. pronašli jedno telo koje je bilo otprilike koliko i Pluton — čak i teže od njega.
I tu je nastao problem. Ako je Pluton planeta, onda je i to planeta. A ako su i te druge planete, spisak bi ubrzo imao dvadeset imena. Pa možda i pedeset.
Zato su astronomi seli da napišu pravilo — šta se tačno računa kao planeta.
Tri uslova, i Pluton ispunjava dva
Prvi uslov: mora da kruži oko Sunca. Pluton kruži. Prolaz.
Drugi uslov: mora biti dovoljno velik da ga sopstvena težina zaobli u kuglu. Pluton je lepa okrugla kugla. Prolaz.
Treći uslov: mora da bude glavni u svom delu svemira — da je oko svoje putanje počistio sve ostalo, ili to privukao sebi.
Tu Pluton pada.
On deli svoj deo svemira sa hiljadama drugih ledenih tela. Nije tamo gazda; jedan je od mnogih.
Kao razlika između sobe koju si pospremio i sobe u kojoj su tvoje stvari izmešane sa tuđim.
Ali evo šta je važno
Pravilo nije otkriveno. Pravilo je napisano.
Nije ga niko izmerio teleskopom, niti ga je pronašao u prirodi. Ljudi su ga smislili, jer im je trebao red na spisku.
Pluton je dan posle glasanja bio potpuno isti kao dan pre. Iste veličine, iste boje, na istoj putanji, sa istim ledom na sebi.
Promena se desila u svesci, ne na nebu.
Skupi desetak stvari sa police: šolju, kašiku, teglu, čašu, lonac, bokal, tanjir, kutiju.
Sad napravi pravilo: šta je od ovoga „šolja"? Napiši uslove — mora da ima dršku, mora da se pije iz nje, mora da stane u ruku.
Pa proveri sve stvari po tom pravilu. Naći ćeš bar jednu koja te zeza: nema dršku a piješ iz nje, ili ima dršku a ne piješ.
Šta god pravilo napisao, uvek ostane nešto na granici. Nije problem u stvarima — nego u tome što su pravila naša, a svet nije napravljen da nam se uklapa u spiskove.
A onda smo konačno otišli tamo
Evo najlepšeg dela ove priče.
Početkom 2006. godine, nekoliko meseci pre onog glasanja, sa Zemlje je poletela letelica ka Plutonu.
Krenula je ka planeti. Dok je stigla, to više nije bila planeta.
Put je trajao devet i po godina.
Svi su očekivali dosadnu sivu kuglu. Mrtav kamen, prekriven kraterima, kao Mesec, samo hladniji.
Kad su stigle prve fotografije, u sali su ljudi zaćutali.
Pluton ima srce
Na Plutonu se, ogromna i svetla, vidi ravnica u obliku srca.
Nije šala i nije nategnuto — stvarno tako izgleda, i toliko je velika da bi u nju stala cela naša država više puta.
To srce je ravnica od smrznutog gasa, glatka kao stolnjak. I nije mrtva: taj led se, vrlo sporo, prevrće i obnavlja, pa na njoj nema nijednog kratera. Kao mleko koje se lagano meša samo od sebe.
Oko srca stoje planine — ali nisu od kamena. Napravljene su od vodenog leda, i visoke su nekoliko kilometara.
A nebo iznad svega toga je plavo. Tanka izmaglica koja obavija Pluton rasipa svetlost isto onako kako naš vazduh pravi plavo nebo kod nas.
Postoji i ozbiljna mogućnost da se duboko ispod te ledene kore krije okean tečne vode.
Sve to na telu koje je nekoliko meseci ranije skinuto sa spiska.
I još dve stvari
Pluton ima pet meseca. Najveći je toliko krupan da se njih dvoje zapravo okreću jedno oko drugog. Kao dva deteta koja se drže za ruke i vrte se u krug.
A ono srce dobilo je ime po Klajdu Tombu. Po dečaku sa farme koji je mesecima upoređivao tačkice, dok jednu nije uhvatio kako se pomera.
On nije doživeo da vidi te slike. Umro je nekoliko godina pre nego što je letelica poletela. Zato su na nju stavili malu uspomenu na njega, da putuje zajedno sa njom.
Tako je čovek koji je pronašao Pluton na kraju i stigao do njega.
Na zvaničnom spisku Pluton je danas patuljasta planeta.
A za nas je i dalje planeta — sa srcem, planinama od leda i plavim nebom, na kraju svega poznatog.
1. Da li se nešto stvarno promeni kad mu promeniš ime?
2. Koje bi ti pravilo napisao da odlučuješ šta je planeta — i koga bi tvoje pravilo izbacilo?
3. Klajd Tombo je mesecima gledao tačkice na slikama. Šta bi ti mogao da radiš tako dugo, a da ti ne dosadi?
Comments
Post a Comment