Svemir · Dvadeset deveti deo
Kolumbo nije dokazao da je Zemlja okrugla. To se znalo dve hiljade godina pre njega.
O tome kako su ljudi bez ijedne sprave shvatili na čemu stoje
Verovatno si negde čuo ovu priču: nekada su svi mislili da je Zemlja ravna kao tanjir, a onda je Kolumbo krenuo preko okeana i dokazao da nije.
Ta priča nije tačna.
Ljudi su znali da je Zemlja okrugla još pre nego što su postojali Rimljani. Znali su to i mornari, i astronomi, i obrazovani ljudi u Kolumbovo vreme.
Priču o ravnoj Zemlji smislio je jedan pisac pre nekih dvesta godina, da bi njegova knjiga bila zanimljivija. I toliko se dopala ljudima da je i danas mnogi pričaju.
A pravi odgovor je mnogo zanimljiviji od izmišljotine.
Nisu imali nijednu spravu
Zamisli da živiš pre dve i po hiljade godina.
Nema teleskopa. Nema aviona. Nema fotografija iz svemira. Nema nikoga ko je bio dovoljno visoko da pogleda odozgo.
Imaš samo oči, pamet i strpljenje.
A ipak su ljudi tada zaključili, sasvim pouzdano, da žive na velikoj kugli.
Evo kako.
Prvi dokaz: brodovi
Stani na obalu mora i gledaj brod koji odlazi.
Da je Zemlja ravna, brod bi se samo smanjivao dok ne postane tačkica. Ceo bi se smanjivao — i dno i jedra, ravnomerno.
Ali ne dešava se tako.
Brod prvo nestane od dna. Trup se izgubi, a jedra i dalje vire. Kao da tone, iako ne tone.
A onda i jedra polako potonu za njim.
Jedino objašnjenje: između tebe i broda je ispupčenje. Voda se izvija, i brod zalazi iza tog izvijanja.
Mornari su to gledali ceo život. I zato su mornari među prvima znali istinu.
Drugi dokaz: senka na Mesecu
Sećaš se pomračenja Meseca — kad se Sunce, Zemlja i Mesec poređaju, pa senka Zemlje padne na Mesec?
Stari Grci su to gledali pažljivo i primetili nešto važno.
Ivica te senke je uvek luk. Svaki put, bez izuzetka, bez obzira na to u kom je delu neba Mesec i u koje doba godine.
A samo jedan oblik uvek baca okruglu senku, ma kako ga okrenuo — kugla.
Tanjir bi ponekad bacio okruglu senku, ali bi ponekad, kad se okrene bočno, bacio i tanku crtu.
Zemljina senka nikad nije crta.
Treći dokaz: nebo se menja kad putuješ
Ovaj je najlepši.
Ljudi koji su putovali daleko na jug primetili su nešto neobično: na nebu se pojavljuju zvezde koje kod kuće nikad nisu videli.
A u isto vreme, neke zvezde koje su kod kuće bile visoko — spuštaju se ka horizontu i na kraju nestanu.
Da je Zemlja ravna, svi bi sa svakog mesta videli isto nebo. Ravna ploča nema šta da zaklanja.
Ali ako je kugla, onda ti pri putovanju sam oblik Zemlje polako sklanja jedan deo neba i otkriva drugi.
Baš to se i dešava. I to nije stvar mišljenja — to je nešto što svaki putnik može sam da vidi.
Uzmi loptu i malu igračku ili gumicu. Igračka je brod, lopta je Zemlja.
Spusti bradu na sto, tako da ti oko bude u visini stola, i gledaj preko lopte.
Sad polako guraj igračku preko lopte, na drugu stranu, i gledaj šta se dešava.
Nestaće ti prvo donji deo, pa vrh. Isto što mornari vide na moru. Sad ponovi to isto sa knjigom umesto lopte — igračka se samo udaljava i sve vreme se cela vidi.
A onda ju je neko i izmerio
Pre nekih dve hiljade dvesta godina, čovek po imenu Eratosten radio je u velikoj biblioteci u Egiptu.
Čuo je zanimljivu priču. U jednom gradu na jugu, jednog određenog dana u godini, Sunce u podne stoji tačno iznad glave. Toliko tačno da štap zaboden u zemlju uopšte ne pravi senku, a Sunce se vidi na dnu dubokog bunara.
A Eratosten je znao da u njegovom gradu, istog tog dana i u isto vreme, štap pravi senku.
To je bilo dovoljno.
Da je Zemlja ravna, senke bi svuda bile iste. Pošto nisu, tlo mora biti izvijeno. A koliko je izvijeno, to se vidi iz toga koliko je senka dugačka.
Izmerio je senku svog štapa. Saznao koliko je daleko onaj drugi grad. I izračunao koliki je obim cele planete.
Rezultat je bio pogrešan za svega nekoliko odsto.
Bez teleskopa. Bez satelita. Bez ijednog kilometra putovanja. Sa štapom, senkom i pameću.
Oko toga koliko je Zemlja velika
Kolumbo je hteo da stigne u Aziju ploveći na zapad. Svi su se slagali da je to načelno moguće, jer je Zemlja okrugla.
Spor je bio o razdaljini.
Učeni ljudi su mu govorili da je Zemlja prevelika i da bi mu hrana i voda nestali usput. Kolumbo je tvrdio da je mnogo manja.
Oni su bili u pravu, a on nije.
Spasilo ga je samo to što mu je na putu stajao ceo jedan kontinent za koji tada niko u Evropi nije znao.
Da tamo nije bilo Amerike, priča bi se završila loše.
Zato zapamti: ljudi pre nas nisu bili glupi. Gledali su isto nebo kao ti i zaključivali iz onoga što vide.
Nekad su grešili. Ali su i tada, obično, grešili pametno.
1. Koji ti se od tri dokaza čini najjačim i zašto?
2. Zašto se priča o ravnoj Zemlji toliko dobro drži, iako nije tačna?
3. Šta bi ti mogao da izmeriš u dvorištu, a da nemaš nijednu spravu osim štapa?
Comments
Post a Comment