Svemir · Sedamnaesti deo
Tvoj palac ume da izmeri koliko je nešto daleko.
O jednom triku sa dva oka, koji radi i na zvezdama
Ispruži ruku ispred sebe i podigni palac.
Zatvori levo oko. Pogledaj palac. Zapamti šta je iza njega.
Sad zameni oči — otvori levo, zatvori desno.
Palac je skočio.
Ti se nisi pomerio. Palac se nije pomerio. A ipak je preskočio u stranu.
Sad probaj još dva puta
Primakni palac bliže nosu i ponovi žmirkanje.
Skače mnogo više.
Sad ga odmakni što dalje možeš i ponovi.
Skače manje.
Znači, skače uvek ono što gledaš — u ovom slučaju palac. A veličina njegovog skoka govori koliko je udaljen od tvojih očiju:
Palac blizu lica — veliki skok. Palac daleko od lica — mali skok.
Isto važi za bilo šta drugo. Drvo u dvorištu skakalo bi jedva primetno. Brdo na horizontu ne bi skočilo nimalo.
To ti mozak radi ceo dan
Oči su ti razmaknute nekoliko santimetara. Svaka vidi malo drugačiju sliku sveta.
Mozak te dve slike stalno upoređuje i iz razlike zaključuje šta je blizu, a šta daleko. Ti to ne primećuješ, kao što ne primećuješ ni disanje.
Zato je mnogo teže uhvatiti loptu kad zažmuriš na jedno oko. Ostao si bez drugog pogleda, pa ne znaš tačno gde je lopta.
Probaj to nekad u dvorištu. Smešno je koliko promašuješ.
Stani tako da ti blizu bude nešto usko — bandera, drvo ili ugao kuće. A daleko iza toga neka bude neka zgrada ili brdo.
Zapamti tačno koji deo te daleke zgrade bandera zaklanja.
Sad napravi dva koraka u stranu i pogledaj opet.
Bandera se pomerila preko pola zgrade, iako je celo vreme stajala na istom mestu. Pomerio si se ti — dva koraka. To su tvoja dva oka, samo malo razmaknutija.
A zvezde?
Zvezde su ogromno daleko. Da bi one poskočile, dva pogleda moraju biti razmaknuta mnogo više od dva koraka.
Mnogo, mnogo više.
Ne moraš nikud da ideš. Dovoljno je da sačekaš.
Zemlja te nosi u krug oko Sunca. Ako večeras staneš u dvorište i pogledaš neku zvezdu, pa se vratiš na isto to mesto posle šest meseci — Zemlja će te u međuvremenu preneti na sasvim drugu stranu tog kruga.
Isto dvorište. Isto drvo. A ti si u svemiru daleko od mesta na kom si stajao zimus.
To su tvoja dva oka. Razmak između njih nije nekoliko santimetara, nego pola putanje oko Sunca.
Zvezde stvarno poskakuju
Astronom pažljivo zabeleži gde je zvezda tačno bila zimi. Pa sačeka pola godine i zabeleži gde je leti.
Ako je malčice skočila u odnosu na još dalje zvezde iza nje — iz veličine tog skoka izračuna se koliko je daleko.
Palac, dva oka, i strpljenje od šest meseci.
Dugo niko nije uspeo
Vekovima su ljudi pokušavali da uhvate taj skok, i nisu ga videli. Zvezde su izgledale potpuno nepomično.
Neki su iz toga zaključili da se Zemlja uopšte ne kreće. Jer ako se krećemo, zvezde moraju da poskoče.
Grešili su, ali ne zbog lošeg razmišljanja. Grešili su zato što niko nije ni slutio koliko su zvezde daleko.
Skok je postojao sve vreme. Samo je bio premali da bi ga iko video.
Prvi ga je uhvatio nemački astronom Fridrih Besel, pre skoro dvesta godina, i to tek pošto je jednu jedinu zvezdu merio noć za noći, mesecima.
Ispalo je da je ta zvezda udaljena jedanaest svetlosnih godina. Prvi put je neko na svetu znao koliko je daleko jedna zvezda.
A najdalje zvezde?
Za njih ovaj trik prestaje da radi. Toliko su daleko da ne poskoče nimalo, ni posle šest meseci čekanja.
Za njih su smišljeni drugi načini. To je priča za neki drugi put.
Ali sve je počelo od ovoga što si maločas uradio rukom.
1. Zašto ti je teže da uhvatiš loptu kad zažmuriš na jedno oko?
2. Šta u dvorištu skače najviše kad se pomeriš dva koraka, a šta najmanje?
3. Kako bi ti izmerio visinu drveta, a da se ne penješ na njega?
Comments
Post a Comment