Ne možeš da ustaneš sa stolice a da ne nagneš glavu
O jednoj tački koja se krije negde u tebi, seli se kad se ti pomeriš, i odlučuje da li stojiš ili padaš.
Sedi na stolicu. Bilo koju, samo da ima ravno sedište. Nasloni leđa. Spusti stopala na pod, ispred sebe. Prekrsti ruke na grudima.
Sad ustani.
Ustao si. Ali nisi ustao onako kako misliš. Pre nego što su noge išta uradile, glava ti je krenula napred. Ramena su je pratila. Tek posle toga su se kolena ispravila.
Sedi ponovo i uradi to sasvim polako. Gledaj šta ti prvo krene.
Prst koji je jači od tebe
Pozovi nekoga da ti pomogne. Neka ti stavi jedan prst na sredinu čela. Samo jedan prst, i neka ne gura jako — otprilike koliko pritisneš prekidač za svetlo.
Sad ustani.
Ne možeš.
Da li je taj prst zaista jači od tvojih nogu? Šta on to drži?
Ne drži ništa. Prst ne može da zadrži ni tvoju glavu, a kamoli tebe celog. On radi nešto mnogo lukavije: ne da ti da se nagneš napred. Sve ostalo radiš ti sam, protiv sebe.
Tačka koja putuje po tebi
Uzmi kašiku. Stavi je preko ispruženog kažiprsta i pomeraj napred-nazad dok ne prestane da pada na jednu stranu. Ima jedno mesto na kome kašika stoji mirno. To mesto se zove težište.
Težište nije najteži deo kašike. Ljudi to često pomešaju. Kašika jeste deblja na onom kraju kojim jedeš, i težište je bliže tom kraju, ali težište nije parče metala — to je mesto na kome se sve strane izjednače. Kao kad se na klackalici veliki brat pomeri bliže sredini da bi mlađi mogao da ga podigne.
Isto to imaš i ti. Tvoje težište je negde u sredini tela, iza pupka. Samo što se ono stalno seli. Podigneš ruke uvis — ono se popne. Sagneš se za lopticu — ono izađe napred, izvan tebe. Staviš pun ranac na leđa — ono ode unazad, i ti se, ni ne primetivši, malo nagneš napred da to ispraviš.
Kod tebe je težište nešto više nego kod tvog tate. Deca imaju krupniju glavu u odnosu na ostatak tela, pa im težište stoji bliže grudima. Zato se mališani prevrću češće nego što bi im se, po pameti koju imaju, moglo pripisati.
Pravilo koje stolica koristi protiv tebe
Pravilo je kratko: težište mora da bude iznad stopala.
Evo kako to da vidiš. Zamisli da ti iz težišta visi konac sa kamenčićem na kraju, prav nadole, kroz telo, do poda. Dok kamenčić dodiruje pod između tvojih stopala, ti stojiš. Čim izađe ispred prstiju ili iza peta, ti padaš. Trećeg ishoda nema.
Sad pogledaj sebe dok sediš. Stopala su ti na podu, napred. Težište je iznad sedišta, iza njih. Kamenčić bi pao na stolicu, a ne na tvoja stopala. Stolica te drži. Da stolica u tom trenutku nestane, ti ne bi ustao. Seo bi na pod.
Znači, pre nego što ustaneš, moraš da preseliš težište iznad stopala. Postoje tačno dva načina. Ili gurneš telo napred, ka stopalima. Ili povučeš stopala nazad, pod težište.
Prst na čelu ti zabranjuje prvi način. Naslon i ivica sedišta ti otežavaju drugi. Zato ostaješ da sediš. Ako neko ipak uspe da ustane, ne gledaj mu lice — gledaj mu stopala. Povukao ih je pod stolicu.
Ako težište mora da bude iznad onoga što stvar drži — kako onda krivi toranj u Pizi stoji vekovima, a nakrivljen je?
Toranj koji se naginje ali ne pada
Toranj u Pizi nagnut je oko četiri stepena. To je taman toliko da se vidi na svakoj fotografiji, i taman toliko malo da mu težište i dalje stoji iznad temelja. Kad bi i njemu visio konac sa kamenčićem, kamenčić bi još uvek pao unutar temelja.
Isto možeš da uradiš sa šoljom. Gurni je polako ka ivici stola. Šolja izlazi, izlazi, i dugo ništa ne biva — a onda, u jednom jedinom trenutku, pada. Taj trenutak nije trenutak kad je pola šolje prešlo ivicu. To je trenutak kad je težište prešlo ivicu.
Ovo pravilo znaš i telom, ne samo glavom. Kad te neko u igri gurne, ti razmakneš noge. Ne razmišljaš — samo praviš više poda pod sobom, da težište ima kuda da odluta a da ne izađe napolje.
Nađi prazan zid, bez slika i bez nameštaja u blizini. Stani bokom uza nj, tako da ti spoljna ivica stopala, kuk, rame i obraz dodiruju zid u isto vreme.
Sad podigni onu nogu koja je dalje od zida. Samo je podigni, kao kad stojiš na jednoj nozi.
Neće ići. Da bi stao na jednu nogu, težište mora da ti se pomeri iznad te noge, a to znači da moraš da se nagneš ka zidu. Zid je tu, i ne miče se. Isti prst na čelu, samo veći.
Tačka koja ne mora da bude u tebi
Evo čudnog dela. Težište ne mora da bude unutar predmeta.
Uzmi đevrek. Gde mu je težište? Tačno u sredini rupe. Tamo gde nema testa, gde nema ničega. Isto važi za obruč, za potkovicu, za gumu od bicikla. Težište je mesto, ne stvar. Ono može mirno da stoji u vazduhu.
Zbog toga se dogodilo nešto zanimljivo u skoku uvis. Do šezdesetih godina prošlog veka svi su preskakali letvu okrenuti licem nadole. Onda je 1968. godine, na Olimpijadi u Meksiku, Amerikanac Dik Fozberi preskočio letvu leđima okrenut, izvijen unazad kao mostić. Svi su mislili da je to čudna smicalica. Osvojio je zlato.
Kad se telo tako izvije, težište mu ispadne napolje, ispod leđa. Skakač prelazi preko letve, a njegovo težište može da prođe ispod nje. Ne mora da podigne tačku onoliko visoko koliko podiže sebe. Danas tako skače svako.
Ono što još ne znamo
Tebe niko nije naučio ovo pravilo. Naučio si ga kao beba, padajući, mnogo puta, dok se u glavi nije složilo. Sada svaki put kad ustaneš, tvoj mozak unapred izračuna koliko napred treba da pošalje glavu, i pošalje je pre nego što ti to primetiš.
Kako tačno mozak to računa, naučnici još uvek ne znaju do kraja. Znaju da se koriste tri stvari: ono što vidiš očima, tečnost u kanalićima unutrašnjeg uva, i osećaj zategnutosti u mišićima. Znaju i da svaka od te tri stvari sama nije dovoljna. Kako se te tri poruke slože u jednu odluku, i to za desetinku sekunde — to je i dalje otvoreno pitanje. Roboti koji hodaju prave se već decenijama, i još uvek padaju na stepenicama.
Večeras, kad budeš ustajao od stola, glava će ti krenuti prva. Kao i svaki put do sada.
1. Kad staviš pun ranac na leđa, kuda ti se pomeri težište — i šta telo uradi samo od sebe da to ispravi?
2. Zašto je teško stajati na jednoj nozi zatvorenih očiju, kad se težište nije nigde pomerilo?
3. Kad si poslednji put izgubio ravnotežu? Šta si prvo pokušao da uradiš rukama, i zašto misliš da baš to?
Comments
Post a Comment