Svemir · Prvi deo
Kad pogledaš u zvezde, gledaš u prošlost
Priča za čitanje naglas · oko 10 minuta
Izađi napolje kad je sunčan dan i pruži ruku ka suncu. Osećaš toplotu na koži?
Ta toplota nije nova. Ona je krenula sa Sunca pre osam minuta i putovala je sve vreme dok nije stigla do tvoje ruke.
Osam minuta je otprilike vreme koje ti treba da opereš zube, obuješ patike i nađeš drugu čarapu koja se izgubila. Za to vreme, svetlost je prešla put od Sunca do tebe.
Odgovor je čudan: ne bismo primetili odmah. Nebo bi ostalo plavo, sunce bi i dalje sijalo na travi, ptice bi pevale. Punih osam minuta ništa se ne bi promenilo. A onda bi, u trenutku, sve postalo mračno.
Zato što svetlost, koliko god bila brza, ipak mora da putuje. Ništa na svetu nije brže od nje, ali ni ona nije trenutna.
Koliko je brza svetlost?
Toliko brza da bi za jednu sekundu obišla celu Zemlju sedam i po puta. Ne sedam i po puta u trku oko dvorišta — sedam i po puta oko cele planete, preko okeana i pustinja i planina, dok ti kažeš „dvadeset jedan".
Evo koliko putuje do nas:
| Sa lampe u sobi do tvog oka | skoro ništa |
| Sa Meseca | 1,3 sekunde |
| Sa Sunca | 8 minuta |
| Sa Neptuna, poslednje planete | 4 sata |
| Sa najbliže zvezde | 4 godine |
Najbliža zvezda posle Sunca zove se Proksima Kentauri. Njena svetlost koju bi večeras video kroz teleskop krenula je na put pre četiri godine — kad si ti bio mnogo manji. Putovala je kroz mrak sve vreme dok si ti rastao, učio da voziš bicikl, menjao zube. I tek sad je stigla do tebe.
Zvezde koje možda više ne postoje
A sad ono najčudnije.
Proksima Kentauri je najbliža. Ali većina zvezda koje vidiš golim okom mnogo je dalja. Neka njihova svetlost putuje sto godina. Neka petsto. Neka i hiljadu.
Postoji jedna narandžasto-crvena zvezda koja se zove Betelgez. Ogromna je — kad bi je stavio umesto našeg Sunca, progutala bi Zemlju, i Mars, i sve do Jupitera. Njena svetlost putuje do nas oko šeststo godina.
To znači: svetlost koju večeras vidiš krenula je u vreme kad su ljudi jahali konje, pisali guščjim perom i nisu znali da postoji Amerika.
Betelgez je stara zvezda i jednog dana će eksplodirati. Možda za milion godina. A možda je već eksplodirala — pre trista godina — i mi to još uvek ne znamo, jer nam vest još nije stigla.
Kad gledaš u noćno nebo, ti zapravo ne gledaš kako svemir izgleda sada. Gledaš gomilu starih fotografija, svaku iz drugog vremena, sve zalepljene na isto nebo.
Nebo je album fotografija.
Zašto onda ne odemo tamo?
Zato što je daleko na način koji je teško zamisliti. Brojevi tu ne pomažu — svi su preveliki. Ali evo kako možeš da osetiš koliko je daleko.
Uzmi fudbalsku loptu. Ona je Sunce. Ostavi je na jednom kraju dvorišta.
Sad uzmi zrno bibera. To je Zemlja. Ceo naš svet — svi gradovi, svi okeani, svi ljudi koji su ikada živeli — jedno zrno bibera.
Odbroj trideset velikih koraka od lopte i tu spusti zrno bibera. Toliko je Zemlja daleko od Sunca.
Neptun, poslednja planeta? Morao bi da odeš skoro kilometar dalje. Verovatno ti izlazi iz ulice.
A najbliža zvezda, Proksima Kentauri? U ovoj igri ona bi bila šest hiljada kilometara daleko — negde iznad Atlantskog okeana. Između nje i tebe ne bi bilo ničega. Samo prazno.
Zato je svemir uglavnom prazan. I zato je toliko teško otići do zvezda. Najbrža letelica koju smo ikada napravili trebalo bi joj oko šesnaest hiljada godina da stigne do Proksime.
Ali ima i lepa strana
Pošto svetlost putuje sporo u odnosu na svemirske razdaljine, mi imamo mašinu za gledanje u prošlost. Ne moramo je izmišljati — dovoljno je da napravimo bolji teleskop.
Što dalje gledamo, to dublje u prošlost vidimo. Postoji teleskop koji se zove Džejms Veb i koji je toliko dobar da vidi svetlost staru trinaest milijardi godina — svetlost prvih zvezda koje su se ikada upalile, kad Zemlja još nije ni postojala.
Ljudi su napravili aparat koji vidi početak.
A ti, večeras, možeš da izađeš u dvorište, podigneš glavu i pogledaš u nebo koje je celo — od prve do poslednje tačke — poruka iz prošlosti.
1. Ako neko sa Proksime Kentauri gleda u nas kroz super teleskop — šta bi video? Nas danas, ili nas od pre četiri godine?
2. Da imaš brod koji ide brzinom svetlosti, gde bi otišao prvo?
3. Zašto mislimo da je noćno nebo tiho i mirno, kad je zapravo puno eksplozija?
Comments
Post a Comment